ISPOD SRCA RASTAO SI…

Tiho,jedva cujno,uzdah iz grudi se ote,

A niz staro lice suze kao niske jedna za drugom padase.

U kutku puste sobe,majka je ruke digla.

Od Allaha oprost i pomoc moli,

a srce hoce da pukne od prevelike boli.

Ja Rahmanu ,daj mi snage

Da izdrzim bez njega ove zadnje dane!

ja ga kleti necu,

nego mu od Tebe trazim oprost i srecu.

Sjecanja naviru na sve strane,

A srce se samo sa sobom boriti stade.

Pa ipak, njemu je sada najteze

Ispod njega je devet mjeseci raslo to dijete.

Dosavsi na dunjaluk ljepseg poklona nije bilo,

Nego kad bi ga majka spustila na svoje krilo.

A tek prvi zubici,koraci,rijeci.

I majcina utjeha u tuzi i nesreci.

Sine moj!Radosti moja!

Po stare dane ceznjo moja!

Majka te samo gledati zeli,

I ove tuzne dane s tobom da podijeli.

Zatim pridje prozoru s nadom,

Nebili ga put nanijeo ovamo.

Samo da prodje pored avlije moje,

da majka ogrije lice svoje.

Srce,ono zna kako bi mu bilo.

sine moj i ti bi prepoznao njegovo bilo.

Ispod tog srca rastao si ti,

A ono te sada samo zeli vidjeti!!!